Povijest bolnice

OPĆA  BOLNICA  GOSPIĆ

U 19. st. Lika je gospodarski siromašna, zapuštena i izolirana provincija s oskudnim brojem zdravstvenog osoblja, u kojoj na jednog liječnika dolazi 18.000 do 20.000 stanovnika, a svaka 22. žena rađa uz primaljsku pomoć.

U Lici su u 19.st. i početkom 20.st. česte epidemije zaraznih bolesti, higijenske prilike su bile niske, prehrana loša, slaba je opskrba pitkom vodom i smrtnost djece velika.

Sve do ukidanja Vojne krajine 1881. g. kojoj je Lika administrativno pripadala, zdravstvo je bilo uređeno po strogo vojničkim pravilima. Vojna krajina je bila podijeljena u 11 pukovnija. Za Liku su važne Gospićka pukovnija sa sjedištem u Gospiću i Otočka sa sjedištem u Otočcu. Svaka pukovnija je imala jednog pukovnijskog liječnika, jednog nadliječnika (oberarzt) i jednog podliječnika (unterarzt). Pukovnijski  liječnik i nadliječnik bili su doktori medicine školovani na višem tečaju c. k. Jozefinske akademije u Beču u trajanju od 5 godina, plus godina za polaganje ispita, a podliječnik je bio magistar kirurgije školovan na nižem tečaju iste Akademije u trajanju od tri godine, plus 6 mjeseci za polaganje ispita. Podliječnik je bio zadužen za gospićku bolnicu. (V. istaknuti lički liječnici.// Udio Like u prirodnim znanostima i privredi / uredio Vladimir Muljević, Gospić: Skupština općine Gospić i Hrvatsko prirodoslovno društvo u Zagrebu, 1978. g., str: 113 – 126)

Na mjestu današnje bolnice, prvi začetci gradnje potječu iz 1855. g., a završetak gradnje rujan 1858. god., arhitektonski pripada klasicizmu  i to u prvo vrijeme više kao stanica za izolaciju zaraznih bolesnika i starački dom, a tek kasnije kao zdravstvena ustanova u današnjem smislu bolnice. Izgrađena je na bazi kuluka, tj. svaka je kuća morala dati određeni broj radnih dana za dovoz materijala ili određeni broj majstora za rad na zidanju. Na zgradi je nakon  dovršenja stavljen natpis: „ Viribus  unitis.“, što znači „Zajedničkim snagama“. U bolnici su uglavnom liječeni zarazni bolesnici. Liječnici, koji su se često mijenjali bili su nezadovoljni svojim položajem i plaćom, nisu bili iz ovih krajeva, nisu poznavali hrvatski jezik, pa je i to otežavalo njihov rad.

Ukidanjem Vojne krajine 1881.g. Lika je pridružena Banskoj Hrvatskoj. Zdravstvene prilike su se još više pogoršale. Ukinuto je besplatno liječenje, a bolnica nije imala liječnika. 1893.g. donesen je Zakon o uređenju zdravstva Kraljevine Hrvatske i Slavonije, po kome svaki kotar mora imati svog liječnika.

Tadašnja bolnica 1895. g. imala je 80 kreveta, no nije imala posebnog liječnika već je kotarski liječnik u Gospiću ujedno bio i primarijus bolnice, a tada su dovedene i  časne sestre  sv. Križa iz Đakova („koludrice“) i preuzele su brigu oko  njegovanja bolesnika  i uzdržavanja reda sve do 1945. kada su napustile bolnicu.

Zdravstveno osoblje u Gospiću 1896. g. činili su  županijski fizik  dr. Ljudevit Brodsky, kotarski liječnik dr. Ferdo Grospić, bolnički liječnik dr. Leon  Vrbanić, magistar  farmacije Vale Vouk, magistar farmacije Anton Marceglia i općinska primalja (babica) Josipa Davidić.

Opća javna županijska bolnica u Gospiću primila je npr.1899. ukupno 1795 bolesnika.

Godine 1896. je postavljen prvi  bolnički liječnik - dr. Leon Vrbanić.

On će u Gospiću ostati do lipnja 1900.,preuredit će bolnicu, povećat će broj kreveta na 90 i podići će medicinski rad na višu razinu pa će se i stav bolesnika prema toj instituciji promijeniti.

Punih 50 godina časne sestre su radile uzorito i nesebično u korist pacijenata. Časne sestre su uz njegu bolesnika obavljale sterilizaciju i davale narkozu.  U bolnici su bile uredile i malu prekrasnu kapelicu. Osobito je u toj bolničkoj kapelici bilo lijepo na popodnevnim nedjeljnim blagoslovima i u vrijeme božićnih blagdana. Svojim radom predstavile su se kao uzor ljubavi prema bolesnima i nemoćnima.

U bolnici su bili zaposleni redovito liječnici opće prakse, koji su ujedno bili i kirurzi.

Redovito je bio zaposlen samo jedan liječnik, kojemu su pomagale školovane sestre u pogledu sterilizacije, asistencije kod operacija i slično.

Krajem 19. i početkom 20. st.  zarazne bolesti bile su veliki uzrok smrtnosti, 30 do 50% svih umrlih, naročito 1903. kad  je od šarlaha umrlo 644 stanovnika, od difterije 1293, a od tuberkuloze 1104. Zbog svega toga izgrađen je pri bolnici 1905. g. zarazni paviljon sa 16 kreveta koji je vodio bolnički liječnik.

Od 1911. godine u bolnici radi kirurg specijalist, prvi po redu dr. Petar Zec, koji je bolnicu digao na viši nivo, a kod kojega su u vrijeme praznika prakticirali sveučilišni profesori: Dušan Borić, Šime Ilić i Ferdo Grospić.

Imena liječnika, velikih boraca, koji su radili u bolnici: Ferdo Grospić, Leon Vrbanić, Dragan Mance, Petar Zec i Petar Moderčin. Radili su u vrlo teškim uvjetima. Bili su vrlo dobro medicinski obrazovani, radili su kao internisti, kirurzi, porodničari, infektolozi i sudski vještaci.

Poslije Prvog svjetskog rata uz zarazne bolesti javljaju se i spolne bolesti pa se pri bolnici otvara ambulanta za njihovo liječenje.

Od 1919. godine bolnica nosi naziv „Opća javna bolnica Morton“, u znak priznanja doktorica Morton, kirurginji na solunskom frontu, koja je darovala veliki broj kreveta, posteljine, rublja, instrumenata ovoj bolnici, sve posredstvom dr. Zeca koji je sa spomenutom liječnicom surađivao na solunskom frontu.

Tridesetih godina 20. st. po preporuci dr. Andrije Štampara otvaraju se Domovi zdravlja. Veća pažnja se posvećuje preventivi, uvodi se cijepljenje protiv zaraznih bolesti , svaka općina dobiva svog liječnika.

Godine 1932. izgrađen je kirurški paviljon sa operacijskom salom pa pred 2. svjetski rat bolnica ima 140 kreveta i 4 stalna liječnika. Između dva svjetska rata u bolnici su radili: Petar Zec, Josip Marković, Ivan Čanić, Gustav Boltek, Nikola Ugarković, Miroslav Gradišnik i Dane Vuković. 1953. godine izbio je požar u staroj zgradi, koju je isti znatno oštetio. Ista zgrada je potpuno restaurirana 1956.godine.  (Podaci o Općoj bolnici Gospić, podaci preuzeti iz drugih izvora budući je arhiva uništena u požaru 1953.godine,ravnatelj tada: dr. Dane Vuković).1957. g. otvoren je ginekološki odjel sa rodilištem. Kako  je i dalje bilo dosta tuberkuloze  1958. g. izgrađuje se plućni odjel sa 36 kreveta. U to vrijeme veliki doprinos radu bolnice dali su doktori Mirjam Iveković i Dane Vuković.

1963.g. bolnica ulazi u sastav novostvorenog medicinskog centra kada započinje školovanje medicinskog kadra. Te 1963. g. uz pet primalja bolnica ima tri medicinske sestre, da bi se u narednih desetak godina svaki odjel popunio srednjim medicinskim kadrom.

1986. g. donosi se dugoročni program razvoja zdravstva po kome se samodoprinosom izgrađuje poliklinika sa 3700 m² prostora u koju su smještene specijalističke ambulante, hitna medicina, laboratorij, dječji odjel, dječji dispanzer i fizikalna medicina. Izgrađene su i dvije operacijske sale.

 U vremenskom razdoblju (poslije 2.svjetskog rata pa do Domovinskog rata) u gospićkoj bolnici su radili sljedeći liječnici: dr. Tomljanović (kirurg), dr. Živko Alić, dr. Velebit Iveković, dr. Tilko Lužavec (kirurg), dr. Ante Dragnić (kirurg), dr. Joško Baica (internist i slikar), dr. Ilija Vujnović (internist), dr. Milorad Bogdan (internist), dr. Bogdan Matić (kirurg), dr. Josip Vencl (kirurg), dr. Vinko Jelavić (pedijatar), dr. Mile Došen (pedijatar), dr. Marija Vrkljan-Ilijevski (pedijatar), dr. Željka Francetić (radiolog), dr. Dušan Jović (ginekolog), dr. Branko Gendić (ginekolog), dr. Miloš Stojan (ginekolog), dr. Nevenka Cvijanović-Vujnović (anesteziolog), dr. Krsto Simović (pulmolog), dr. Anđelko Ilijevski (oftalmolog), dr. Drago Ratković (internist), dr. Milorad Orlović (internist).

1991.g. pred sam rat bolnicu napušta većina medicinskog kadra srpske nacionalnosti pa se u rat ulazi s malim brojem liječnika i ostalog osoblja.

Za vrijeme rata, gospićka bolnica bila je srce grada, mjesto gdje je život ratnika ponovo oživljavao, liječio svoje rane, a nažalost i završavao.

Gospićka bolnica je u Domovinskom ratu bila po razrušenosti odmah iza vukovarske bolnice.

 Zbog složenosti sigurnosno - vojne i političke situacije na širem području RH spontano se počelo s pripremama za obranu i stvaranje sanitetskog osiguranja koje je dalo vrlo veliki obol tijekom Domovinskog rata na području grada Gospića. Na početku Domovinskog rata osnovu sanitetskog osiguranja davao je Medicinski centar Gospić, odnosno, Opća bolnica Gospić, Dom zdravlja Gospić u vrlo složenim uvjetima. Druge okolnosti nisu bile povoljne zbog pozicije zgrade bolnice preko puta vojarne. Obzirom na rat koji se približavao, već u lipnju 1991. god. i tijekom ljetnih mjeseci u mjestu Donjem Pazarištu osmišljen je i napravljen rezervni položaj sa privremenom operacijskom salom i prostorom za skrb o ranjenicima (aktivno radila od 13.9. do 24.9. kao pričuvni položaj). Razmatrani su pravci izvlačenja i tajno spreman dodatni sanitetski materijal za skrb o ranjenicima. Brzinu i pribranost posebno su iskazali hrabri vozači gospićkog saniteta, drugi djelatnici i pomoćno osoblje bolnice. Neprijatelj do pada vojarne 18.9.1991. tenkovskim granatama  nemilosrdno razara objekt bolnice iz svih smjerova (pročelje bolnice i krov potpuno su uništeni, interni odjel, operacijska dvorana, kirurška ambulanta, kotlovnica), nisu odoljele ni stoljetne lipe ispred bolnice. Jačanjem oružanog sukoba po zapovijedi Kriznog štaba Općine Gospić izdana je zapovijed da je istog dana potrebno izvršiti djelomičnu evakuaciju bolnice s tim da u bolnici ostaje jedna cijela kirurška ekipa s 24 zdravstvena radnika i djelatnika a druga kirurška ekipa na lokaciji Pazarište s oko 35 zdravstvenih djelatnika.  Do kraja 1991. g. može se ustvrditi da je sanitetska služba u potpunosti ustrojena s timovima koji pravovaljano izvršavaju postavljene zadaće i dobro su opremljeni vozilima, te medicinskim osobljem (medicinske sestre, liječnici). Zbrinuto je više stotina ranjenika. U Domovinskom ratu veliku pomoć pružaju i druge ustanove posebno KBC Rijeka koji cijeli rat vodi kirurgiju, anesteziju, ginekologiju, ortopediju i psihijatriju, KBC Rebro, svi liječnici i sestre koji su dolazili na ličko ratište, ambulante Perušić, Kosinj, Klanac, Rosulje, Karlobag.

Za predani, ustrajni, bezrezervni rad u najtežim trenucima trajanja Domovinskog rata  zaslužni su liječnici,medicinske sestre i medicinski tehničari, pomoćno osoblje svih djelatnosti medicinskog  Centra  Gospić koji svakako zaslužuju kockicu u mozaiku cjelokupne obrane digniteta suverenosti naše Domovine.

Godine 1999. završena je izgradnja novog dijela bolnice u kome su smješteni ginekološki odjel, kirurgija sa JIL-om i interni odjel. Narednih godina preuređeno je rodilište, radiologija, operacione sale.

Nakon mnogih godina čekanja  8. veljače 2008. godine započeo je s radom prvi centar za hemodijalizu na području  Ličko-senjske županije. Centar za hemodijalizu u Gospiću nastao je kao rezultat suradnje tvrtke Euromedic International Opće bolnice Gospić te HZZO-a, a uz potporu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, uz primjenu modela koncesijskog oblika javnog privatnog partnerstva. Centar za hemodijalizu u Gospiću ima 12 priključnih mjesta, radi u dvije smjene  te može zbrinuti 40 pacijenata. Nefrološka ambulanta je otvorena 2010. godine. Temeljna zadaća je provođenje dijagnostičke obrade i liječenje bolesnika sa akutnim i kroničnim bubrežnim bolestima te popratnim bolestima. Važno je naglasiti da postoji mogućnost pružanja usluga tzv. turističke hemodijalize. U koncesijskom obliku postoji do 2014.g.kada ju preuzima Opća bolnica Gospić.

 povijest 01

 Oslikao dr. Joško Baica (internist i slikar)

Opća bolnica Gospić  danas

Djelatnost Opće bolnice Gospić organizirana je na način da pruža zdravstvene usluge u stacionarnoj i specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti, a u sklopu Poliklinike ugovorena je i organizirana dnevna bolnica za pojedine djelatnosti. Opća bolnica Gospić posluje sukladno odrednicama koje proistječu iz osnovnih zakonskih propisa i ugovora koji su zaključeni temeljem njih, a odnose se na ugovore  o provođenju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite bolesnika oboljelih od akutnih bolesti što ih je bolnica, sukladno svojim kadrovskim i materijalnim mogućnostima i potrebama zdravstvene zaštite stanovništva, zaključila s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje te s domovima zdravlja i osiguravajućim društvima. Poslovanje Opće bolnice Gospić je teklo u ozračju poboljšanja kvalitete pruženih  zdravstvenih usluga korisnicima zdravstvene zaštite, povećanja opsega dijagnostičkih postupaka i sl. Rekonstrukcijama i adaptacijama građevinskih objekata i prostorija te nabavkom potrebne suvremene medicinske opreme stvoreni su, a stvaraju se i dalje, preduvjeti za proširenje djelatnosti i povećanje kvalitete zdravstvene zaštite na svim razinama u bolničkoj i specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti.

U proljeće 2001. g. Opća bolnica Gospić je prema rezultatima anonimne ankete Ministarstva zdravstva svrstana u red najboljih hrvatskih bolnica.

Dječji odjel Opće bolnice Gospić je 2005. g. od Saveza društava Naša djeca dobio službenu titulu – Dječji odjel prijatelj djece. Od 2005. g. uvedena je pretraga – UZV mozga i kukova dojenčadi.

2010.g. proširena je dijagnostika na Radiologiji sa MS – CT – OM, a 2011. g. magnetskom rezonancom (MR).

2008.g. rodilište Opće bolnice Gospić dobilo je titulu „Rodilište - Prijatelj djece“ koju dodjeljuje UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija.

Nova Poliklinika sa sedam ambulanti i dječjim dispanzerom završena je krajem 2012.godine i ima površinu 1950 m², te spojena „toplim hodnikom“ s ostatkom bolnice.

Objedinjeni hitni bolnički  prijem Opće bolnice Gospić otvoren je krajem 2013. godine. Kroz OHBP tijekom prve godine prošlo je 11 719 pacijenata. Najveći broj pacijenata je internistički, potom kirurški, obrađeno je i preko 2 300 djece te 463 strana državljanina.

Krajem 2014. godine na internom odjelu otvoren je DNEVNI BORAVAK za pacijente.

2015.godine bolnica je imala 220 radnika, 104 postelje, koje je koristilo 3 840 pacijenata, ostvarena su 20 104 bolno - opskrbna dana. Liječenje je trajalo prosječno 5,2 dana. Na odjelima je izvršen 981 operativni zahvat. U specijalističko- konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti bilo je 77 899 slučajeva i pruženo je 346 214 usluga. U okviru dnevne bolnice, koja ima 15 postelja/stolica obrađeno je 1 528 pacijenata.

2015.g. u Vladi RH potpisan je Ugovor za projekt „Uspostava i poboljšanje uvjeta dnevne bolnice i jednodnevne kirurgije Opće bolnice Gospić“ koji iznosi 21.000.000 kuna.

Danas je gospićka bolnica moderna zdravstvena ustanova.

Tekst napisala:  mr.sc.Ivana Šimac-Smolčič, dipl. ing.

Najvažnije:

1855. – 1858. g. – početak i završetak izgradnje tadašnje bolnice
1896. g. – postavljen prvi bolnički liječnik dr. Leon Vrbanić
kraj 19. početak 20. stoljeća – zarazne bolesti bile su veliki uzrok smrtnosti
1957. g. – otvoren ginekološki odjel sa rodilištem
1958. g. – izgrađuje se plućni odjel
1963. g. – bolnica ulazi u sustav novostvorenog Medicinskog centra
1986. g. – izgradnja stare Poliklinike – kirurška ambulanta do dječjeg dispanzera
1991. g. – početak Domovinskog rata
1993. g. – razdvajanje Medicinskog centra na OB Gospić i DZ Gospić
1999. g. – završena izgradnja novog dijela bolnice (bolnički odjeli: interna, kirurgija, ginekologija)
2005. g. – Dječji odjel bolnice dobiva titulu Dječji odjel prijatelj djece
2008. g. – rodilište Opće bolnice Gospić dobilo je titulu „Rodilište - Prijatelj djece“ koju dodjeljuje UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija
2012. g. – izgrađena nova Poliklinika, a 2013. g. i otvorena (iza bolnice)
2013. g. – otvoren OHBP